Svakom poštenom lektoru srce se stegne na pitanje koje počinje sa: "Smijem li napisati...?". Ponekad nam se ljudi obraćaju kao da smo neki strogi suci koji određuju što se smije, a što se ne smije, te kao da u slučaju ovog drugog određujemo stroge kazne. Često ne znam što bih im na to pitanje odgovorila, a da ne ispadnem nepristojna. Onda im ispričam ovu priču, nakon čega nerijetko čujem uzdah olakšanja.
Dakle, smijete napisati što želite i kako želite, a pitanje koje valja postaviti lektoru trebalo bi u najboljem slučaju početi sa: "Je li ovo ispravno?" ili: "Što je ispravnije, ovo ili ono?".
Možda se upravo zbog tog općeraširenog straha od lektora u posljednje vrijeme događa sve veći nered u jeziku kojim nam se obraćaju javna glasila? Ili ljude jednostavno više nije briga?
Nema komentara:
Objavi komentar